As we grow up, we learn that even the one person that wasn't supposed to ever let you down probably will. You will have your heart broken probably more than once and it's harder every time. You'll break hearts too, so remember how it felt when yours was broken. You'll fight with your best friend. You'll blame a new love for things an old one did. You'll cry because time is passing too fast, and you'll eventually lose someone you love. So take too many pictures, laugh too much, and love like you've never been hurt because every sixty seconds you spend upset is a minute of happiness you'll never get back.
Don't be afraid that your life will end,
be afraid that it will never begin. (!)
heY!
Pa, kako ste?!? Kaj ima?
Uff, prošlo je već dosta vremena od kada vam ja nisam pisala, skoro pa 2 mjeseca. ...
Žao mi je što nisam prije napisala post iako su me neki očajnicki molili da ga što prije napišem jer ih zanima kako sam i kako je prosla moja situacija (ako se to uopće i može tako zvati) sa onim tajanstvenim dečkom; ali stvarno nisam imala vremena, živaca i volje pisati post...
Pa, evo, počet ću...
Prvo bih se zahvalila svima vama koji ste mi dali savjete i prokomentirali moj post... Stvarno vam hvala... Bilo je puno zanimljivih odgovora i savjeta... Još jednom hvala svima. (!)
E, sad da (napokon) kažem nastavak ili kraj moje ljubavne priče... Neću vam reć o kome se dečku radi.. (da se nebi ponadali....buahaha....) Reći ću vam samo da taj tajanstveni dečko za mene više ne postoji... Mislim, postoji on,ali više ne kao dečko nego kao prijatelj. Jednostavno sam se pomirila sa time da on nije u mene i nisam ni ja u njega.
Bego, imao si ti pravo kada si rekao da nije za mene. Jednostavno si ne pašemo i koliko se god ja trudila, to jednostavno ne ide... Tako je najbolje...
_ _ _ _, žao mi je.. Više sreće drugi puta...
E, da... NoVa GoDiNa! Proslava Nove 2008. je prošla super... Slavila sam kod Karle. BIle smo Karla, Helena, Lorena i ja. Tamo smo i prespavali. Da ne pišem puno. Ostavit cu vam slikice s Nove, pa pogledajte i sami... Ok?!?
(BTW: Novu smo proslavile u pidžamama.......... hihi....
Hm... Od kuda početi?!?
Pa, evo ovako....
Ovaj blog sam otvorila jer mi je stvarno netko potreban da se "ispovijedam" jer ne znam kome bih ovo rekla...
Radi se o jednom dečku... Jednom dečku do koga je meni stvarno stalo i taj dečko je i zgodan i duhovit, ali je i umisljen, dvoličan (kao i većina dečkiju naših godina...).
Ja tog dečka zapravo i ne poznajem nešto super. To naše "prijateljstvo" (ako se to uopće i može zvat prijateljstvom) je više na Bok, Bok, Ajd, bok. Ali, istina je da se ja baš i ne trudim da to bude nešto više od prijateljstva ili da postane neko,obično prijateljstvo (više od Bok, Bok, Ajde bok).
Također, istina je da je taj dečko prirastao mom, malom srcu i koliko se god ja trudila ne misliti na njega, ja to jednostavno ne mogu. A kad ga vidim?!? Uff, dođe mi da potrčim k njemu, bacim mu se u zagrljaj i kažem mu istinu... da ga volim... ...
Volim te! to je ključa riječ.
Malo kome je stalo do drugih ljudi i malotko se usudi izgovoriti tu riječ , pa makar to morali reći mami, tati, djedu, baki, susjedu, frendici, frendu...(nije bitno kome)... Ali poanta je u tome da se ja ne usudim toj osobi priznati da ga volim svim srcem.
Ali, moj drugi problem je u tome što se ja jakooo brzo vežem sa nekom osobom. To govorim jer sam se već par puta "opekla". Meni u sekundi netko postane drag i odmah ga zavolim.-->možda to i jest glavni problem.. Ha?!?
Ma više ništa ne znam... u mojoj glavi cijeli nesporazum nastade zbog jednog običnog dečka....
Da ne udustajem od njega i da pokušam nešto ili da pustim osjećaje u ku*** i skupim hrabrosti ga preboliti?!?
Molim Te, kao frendicu/frenda da mi pomogneš. U komentairma napiši svoj odgovor, tj. Kako bi ti postupio/la da si na mom mjestu?!? I jesi li ikad bila u mojoj situaciji (a ako jesi, kako si to rješila...) ?!?
BTW: Onaj tko zna o kome pričam, molim te da šutiš!!!
Očekujem Tvoju pomoć... Pusa....
Create your own avatar bar